Ovo je grad u kojem je nastala najpoznatija božićna pjesma: Rusi su ga sravnili sa zemljom

Zapadna publika tu hipnotičnu, ponavljajuću melodiju možda poznaje iz filma "Sam u kući" ili serije "Ted Lasso", no za Ukrajince ona ove zime ima mnogo snažnije, emotivne i političke konotacije, jer je Pokrovsk usko povezan sa skladateljem te pjesme - Mykolom Leontovičem.

Iako suprotno raširenom uvjerenju, nije skladao tu božićnu pjesmu u Pokrovsku, taj je grad odigrao ključnu ulogu u razvoju njegove glazbe i njegovih domoljubnih ukrajinskih političkih uvjerenja, koja su na kraju dovela do njegova progona od strane Rusa i u konačnici do njegova ubojstva koje su 1921. počinili sovjetski agenti.

Politička dimenzija

Leontovič je boravio u Pokrovsku u prvom desetljeću 20. stoljeća, gdje je predavao u glazbenoj školi i vodio zbor željezničkih radnika. Ondje je crpio nadahnuće iz izrazito ukrajinskih narodnih tradicija, a kasnije je na temelju sezonskog napjeva zvanog Ščedrik skladao "Carol of the Bells". Pokrovsk se često naziva i rodnim gradom Ščedrika, što znači da je ipak temelj popularne božićne pjesme, a samim time i prihvaćen kao njen dom. Što ima dodatni značaj iz političkih razloga, ne samo danas nego i u to vrijeme nakon Prvog svjetskog rata.

"Leontovič je u Pokrovsk došao s torbom na leđima, ali se upravo ondje razvio kao skladatelj i privukao pozornost žandara jer se zauzimao za prava radnika. Čak je s lokalnim zborom, koji je vodio, pjevao Marseljezu", rekla je za Politico Larysa Semenko, autorica knjige "Naš tihi genij, Leontovič".

Semenko ističe da politička dimenzija "Carol of the Bells" za Ukrajince nije ništa novo.

"To nikada nije bila samo božićna pjesma, nego ukrajinska kulturna poruka svijetu, svojevrsna čestitka koja govori o duboko ukorijenjenoj duhovnosti i otpornosti naroda pred prijetnjama. Istim prijetnjama s kojima se naš narod suočava i danas", poručila je.

Pjesma neovisne Ukrajine

Leontoviča se široko smatra junakom koji se prije stotinu godina suprotstavio Rusiji glazbom, baš kao što se današnji Ukrajinci oružjem, granatama i dronovima bore za očuvanje nacionalnog identiteta pred razaranjem iz Moskve.

Čim je Leontovičeva verzija Ščedrika premijerno izvedena u Kijevu 1916., čelnici Ukrajinske Narodne Republike, kratkotrajnog pokušaja zemlje da se nakon Prvog svjetskog rata oslobodi Moskve, prepoznali su njezin potencijal. Nova je vlast 1919. odlučila poslati nacionalni zbor na turneju po Europi s Leontovičevim zborskim skladbama kako bi promicala međunarodno priznanje Ukrajinske Narodne Republike.

Svijet nije priznao novu državu, ali je Ščedrik osvojio mjesto u globalnoj kulturi.

"Čak i prije prijevoda, pjesma je bila hit. U Parizu, u Pragu, diljem Europe, knezovi i kraljevi bili su fascinirani otkrićem tako bogate i drevne kulture na vlastitom kontinentu", kazala je Semenko.

Prije europske turneje, pjevači ukrajinskog zbora morali su se povući na zapad zemlje dok su boljševici zauzimali Kijev. Nakon uspjeha u Europi, već pod imenom Ukrajinski nacionalni zbor, 1922. otišli su u Kanadu i Sjedinjene Države, donijevši Ščedrik u Sjevernu Ameriku.

"Ščedrik, koji je bio veliki hit i redovito izvođen na bis, očarao je Europu i Ameriku te pomogao Ukrajincima da svijetu objave postojanje svoje nacije i države", prisjetio se Anatolij Paladijčuk, istraživač i autor projekta "Kamjanecke bilješke i krila Ščedrika".

Američki skladatelj Peter J. Wilhousky napisao je 1936. engleski tekst i preradio Ščedrik u verziju poznatu na Zapadu kao "Carol of the Bells", za radijsko emitiranje na NBC-ju.

Leontovič nije doživio taj svjetski uspjeh. Pod izlikom borbe protiv kriminala, sovjetska tajna služba ubila ga je u siječnju 1921., u kući njegovih roditelja. Ukrajinci su pravu istinu o njegovoj smrti doznali tek nakon otvaranja sovjetskih arhiva 1990-ih.

"Kao što to danas čine na okupiranim područjima Ukrajine, ruske su vlasti u ukrajinskoj kulturi vidjele prijetnju. To je bio početak velikog terora nad ukrajinskim borcima za slobodu, političarima i prosvjetnim radnicima. Leontovič je bio jedan od mnogih koji su ubijeni", istaknula je Semenko.

Povijest se ponavlja

Gotovo 105 godina nakon Leontovičeve smrti, Rusija ponovno pokušava ugasiti ukrajinsku državnost. Dok borbe oko Pokrovska traju više od 18 mjeseci, Moskva sada tvrdi da je grad zauzela.

Ukrajinska vojska, međutim, tvrdi da su se njezine snage nakon povlačenja u studenome vratile u dijelove Pokrovska. Kijev također navodi da se male skupine ruskih vojnika infiltriraju kako bi se fotografirale s podignutim zastavama u propagandne svrhe, ali da nemaju potpunu kontrolu nad ruševinama.

"Naše aktivne operacije na području pokrovsko-mirnogradske aglomeracije se nastavljaju. U samom Pokrovsku, tijekom posljednjih tjedana, uspjeli smo ponovno uspostaviti kontrolu nad oko 16 četvornih kilometara u sjevernom dijelu grada", rekao je zapovjednik ukrajinske vojske, general Oleksandr Sirski, u objavi na Telegramu.

Poručio je da će se Ukrajina nastaviti boriti za Pokrovsk i dodatno ojačati snage u razrušenom gradu protiv stotina tisuća ruskih vojnika.

Američki povjesničar Timothy Snyder, jedan od vodećih stručnjaka za Ukrajinu, također se pozvao na "Carol of the Bells" kako bi istaknuo kontinuitet između ruskog kolonijalizma prije stotinu godina i današnje ofenzive predsjednika Vladimira Putina.

"Ukrajinska kultura iznimno je važna u našem svijetu, ali svijest o njoj je minimalna. Ubojstvo Leontoviča i transformacija Ščedrika samo su jedan manji primjer te kolonijalne povijesti, koja se nastavlja i tijekom današnje ruske invazije na Ukrajinu", napisao je Snyder u objavi na Substacku 14. prosinca.

PROČITAJTE JOŠ